Savjeti za javni prijevoz u Londonu
Kad sam prvi put sletjela u London, iskreno sam mislila da ću se javnim prijevozom snalaziti bez problema, pa koliko komplicirano može biti? Ubaciš kartu, voziš se, izađeš. Spoiler alert: javni prijevoz u Londonu je potpuno drugi svemir. Oyster kartica, zone, capping… a još uz to milijun crvenih autobusa, podzemna koja ide na sto strana i vlakovi koji izgledaju kao da će te odvesti do Hogwarts Expressa.
Prvih par dana sam se osjećala kao izgubljeni turist, stajala pred onom mapom metroa i pitala se trebam li diplomu inženjera da shvatim gdje presjedam. Ali dobra vijest je, kad pohvataš osnovna pravila, javni prijevoz u Londonu zapravo je jedan od najjednostavnijih i najbržih načina kretanja gradom. U ovom postu dijelim sve što sam sama naučila (i preplatila u početku), kako koristiti Oyster, plaćati običnom karticom, gdje se isplati voziti busom umjesto podzemnom i kako doći do najpoznatijih aerodroma bez da bankrotiraš na prvom vlaku.
Ovaj članak sadrži preporučene linkove, što znači da ako rezerviraš smještaj, turu ili uslugu putem njih, ja dobijem malu proviziju – tebi cijena ostaje ista, a meni pomaže da nastavim stvarati besplatan sadržaj. Hvala ti na podršci! 😊
Ako planiraš putovanje u London, ovdje pronađi itinerar za tri dana, mapu svih atrakcija i još hrpu savjeta.
Oyster kartica: vrijedi li je kupiti?
Ako planiraš ostati u Londonu barem dva-tri dana i voziti se javnim prijevozom više od jednom dnevno, odgovor je da, i te kako. Oyster kartica je plava, mala i izgleda kao obična bankovna kartica, ali ti otvara vrata cijelog londonskog prijevoznog sustava (metro, bus, DLR, overground, neki vlakovi… sve osim Uber brodića po Temzi).
Kako funkcionira Oyster?
U osnovi, napuniš je (najčešće karticom ili gotovinom na automatu ili kiosku), prisloniš je na žuti čitač na ulazu i izlazu iz podzemne ili samo pri ulazu u bus i to je to. Sustav automatski skida iznos za tu vožnju. Ono što je super je tzv. capping, što znači da nakon što potrošiš određeni iznos u jednom danu (npr. £8.10 za zone 1–2), ostatak dana voziš besplatno. Nema više nepotrebnog trošenja.
Koliko košta Oyster?
Kartica sama košta £7 (jednokratna uplata, ne vraća se), a onda na nju nadopunjuješ iznos koji trošiš.
Jedna vožnja metroom (Tube) u zonama 1–2 te košta oko £2.70 s Oysterom (dok je single ticket bez nje i do £6.70 – ogromna razlika).
Bus je još jeftiniji – flat rate od £1.75 po vožnji, gdje god išao.
Možeš li plaćati običnom karticom?
Da, i to sasvim korektno.
Cijene vožnje su identične Oysteru, istih £2.70 po vožnji unutar zone 1–2, £1.75 autobusi, s istim dnevnim i tjednim cappom.
Jedina razlika? Za vašu osobnu karticu vam naravno ne treba £7 depozit, ne trebaš je dopunjavati, a nema straha od izgubljenih kartica.
S druge strane, obična kartica se nešto sporije registrira na naplati od Oystera i ako imate više kartica morate paziti da s istom uđete i izađete iz metroa. Druga stvar je tečaj po kojoj će vam vaša banka obračunati konverziju s funte na vašu lokalnu valutu, ali to vjerojatno nije veliki faktor.
Ako ste samo par dana u Londonu, zbog jednostavnosti, po meni se najviše isplati koristiti vlastitu debitnu contactless karticu za plaćanje javnog prijevoza.
Londonska podzemna željeznica (The Tube)
Prvo što ćeš naučiti u Londonu je da je Tube tvoj najbolji prijatelj i ponekad najveći neprijatelj, pogotovo u špici. Ovo je najbrži način da se prebaciš s jedne strane grada na drugu jer mreža ima 11 linija koje pokrivaju gotovo sve dijelove Londona. Karte i oznake su jasne, a intervali između vlakova rijetko prelaze par minuta.
Cijene ovise o zonama kroz koje prolaziš (Zona 1 je centar Londona, a što dalje ideš, to je skuplje). Većina turističkih atrakcija nalazi se u Zoni 1 i 2, pa će ti većina vožnji biti u tom rasponu, a cijene se kreću oko £2.60–£3.50 po vožnji kad plaćaš Oysterom ili vlastitom contactless karticom.
Ako prvi put ideš metroom pripremi se na:
- Rush hour: 7:30–9:30 ujutro i 17:00–19:00 navečer su ludnica. Ako možeš, izbjegni te sate jer vlakovi znaju biti krcati.
- “Mind the gap”: da, stvarno postoji, i da, prva dva puta će ti zvučati smiješno, a kasnije ti postane normalno.
- Pokretne stepenice: na pokretnim stepenicama stoji se desno, hoda lijevo. Ako zaboraviš, Londonci će ti to vrlo brzo dati do znanja.
Velika prednost Tube-a je daily cap, jednom kad potrošiš određeni iznos u danu (oko £7–£8 za Zone 1-2), sve ostale vožnje istog dana su besplatne. To vrijedi i za Oyster i za obične contactless kartice, pa ne moraš razbijati glavu hoćeš li “preplatiti” vožnje.
Ako ne želiš sav svoj budžet za London potrošiti na hranu, ovdje pronađi savjete gdje jeftino jesti u Londonu.
Crveni londonski busevi
Ako me pitaš što najviše volim u Londonu osim food marketa, to su definitivno crveni double-decker busevi. Nema boljeg načina da doživiš grad nego kad se ukrcaš na gornji kat, uhvatiš prednje sjedalo i gledaš kako London prolazi ispred tebe. Vožnja busom je često jeftinija od podzemne, a može biti i praktičnija kad nemaš volje presjedati tri puta.
Kako funkcionira plaćanje? Isto kao i u metrou, samo prisloniš Oyster karticu ili običnu contactless karticu na validator i to je to. Cijena jedne vožnje je £1.75, bez obzira koliko stanica ideš. Ako presjedaš na drugi bus unutar sat vremena, ne plaćaš dodatno (tzv. “Hopper fare”).
Za razliku od metroa, kod buseva nema zoniranja, cijena je uvijek ista, što je spas ako se krećeš prema vanjskim dijelovima Londona. Također, autobusi voze 24 sata dnevno (naravno noću nešto rjeđe nego danju), a noćne linije su super opcija ako si vani do kasno, a metro više ne radi.
Ako imaš vremena i ne žuri ti se, gradski bus je najbolji besplatni “tour bus”. Neke linije prolaze pored najvećih atrakcija Londona, a vožnja iz gornje perspektive daje potpuno drugačiji doživljaj grada nego zatvoreni vagon metroa.
Kako doći do londonskih aerodroma javnim prijevozom
Ako letiš u London, vjerojatno ćeš sletjeti na jedan od četiri glavna aerodroma: Heathrow, Stansted, Gatwick ili Luton i svima je zajedničko to da nisu baš iza ugla od centra grada. Srećom, javni prijevoz u Londonu radi kao švicarski sat (barem većinu vremena), a opcija za dolazak do grada ima na bacanje , od povoljnih do onih koje ozbiljno udare po novčaniku, ali ti štede dragocjene minute.
Evo kako najlakše doći do svakog od londonskih aerodroma javnim prijevozom, bez previše stresa i komplikacija.
Heathrow aerodrom
Heathrow je najveća londonska zračna luka i najlakša za doći javnim prijevozom, imaš nekoliko opcija, od najjeftinijih do onih koje te opale po džepu, ali štede vrijeme.
Metro (Piccadilly Line) – Najjeftinija opcija i sasvim solidna ako ti se ne žuri. Piccadilly linija ide direktno do svih Heathrow terminala, vožnja traje oko 50-60 minuta iz centra Londona, a cijena je standardna kao i za bilo koju drugu zonu (Oyster ili contactless radi normalno). Savršeno ako imaš vremena i ne želiš preplatiti prijevoz do aerodroma.
Elizabeth Line – Ovo je željeznica ali izdvojena iz Tube mreže, brža i udobnija, ali malo skuplja (oko £12-13 iz centra). Vozi do terminala 2, 3, 4 i 5, a usput ima manje stanica pa štediš 15-20 minuta u odnosu na Tube. Ako imaš puno prtljage, ovo ti je ugodnija opcija.
Heathrow Express – Najbrža varijanta (15 minuta do Paddingtona), ali iskreno, ovo je bacanje novca osim ako baš juriš na let ili uhvatiš neku promotivnu cijenu (standardna cijena je oko £25–27 u jednom smjeru). Ovdje ti Oyster ne vrijedi, plaća se posebno.
Stansted aerodrom
Stansted je dosta dalje od centra Londona i većina opcija za prijevoz ovdje je vlak ili bus, Tube ne ide do tamo, pa računaj na malo dužu vožnju.
Stansted Express – Najbrža opcija, kreće s Liverpool Street Stationa i vozi direktno do aerodroma za oko 45 minuta. Cijene variraju, ali standardno je oko £20-25 u jednom smjeru. Oyster i contactless ovdje ne vrijede, moraš imati fizičku kartu ili e-ticket. Kartu možeš kupiti online ovdje.
Autobus (National Express, Terravision itd.) – Najpovoljnija opcija, posebno ako kupiš unaprijed. Cijene kreću od £12-20 u jednom smjeru, ali vožnja traje oko 1h 15-1h 40 min, ovisno o prometu i mjestu polaska (Victoria Coach Station, Liverpool Street, Stratford…). Ako ti se ne žuri i želiš proći što jeftinije, ovo je najbolji izbor. Karte možeš pronaći ovdje.
Gatwick aerodrom
Gatwick je drugi po prometu aerodrom u Londonu i dosta je dobro povezan s gradom, pogotovo vlakovima. Nalazi se južno od Londona, pa računaj na 30-60 minuta vožnje, ovisno o opciji koju odabereš.
Gatwick Express – Najbrži i najudobniji način. Vozi direktno s Victoria Stationa do aerodroma za oko 30 minuta, bez zaustavljanja. Cijene su oko £20-25 u jednom smjeru. Kartu online možeš kupiti ovdje.
Southern ili Thameslink vlakovi – Jeftinija alternativa Expressu, voze istom rutom, ali s par stanica više. Vožnja traje oko 35-45 minuta, cijene su nešto niže (oko £12-17). Također prihvaćaju Oyster i contactless, pa ne moraš kupovati posebnu kartu. Southern možete kupiti ovdje, a Thameslink ovdje.
Autobus (National Express) – Najjeftinija opcija, cijene kreću od £10 u jednom smjeru, ali vožnja traje oko 1,5 sat i ovisi o prometu. Ako putuješ noću ili s puno prtljage, ovo može biti praktično. Karte možeš kupiti ovdje.
Luton aerodrom
Luton se nalazi sjeverno od Londona i često ga biraju low-cost aviokompanije, što znači super cijene letova, ali nešto kompliciraniji dolazak do centra grada. Računaj na 40-70 minuta puta, ovisno o prijevozu i prometu.
Vlak (Thameslink ili East Midlands Railway) – Najbrži način. Prvo uzmeš shuttle bus (5–10 min, £2.70) od aerodroma do stanice Luton Airport Parkway, a zatim vlak prema Londonu. Thameslink te vozi direktno do stanica kao što su St Pancras International, Farringdon ili London Bridge za 30-40 min. Cijena ukupno oko £15-20. Contactless i Oyster rade, samo moraš dodatno platiti shuttle bus.
Autobus (National Express A2, Green Line 757) – Najjeftinija opcija, cijene od £5-10 u jednom smjeru. Kreće direktno s aerodroma do centra Londona (Victoria Station i druge stanice). Put traje 1-1,5 sat, ali ovisi o prometu, pogotovo u špici.
U nastavku pronađite mapu svih aerodroma (crvena boja) i glavnih polaznih točaka/stanica (zelena boja) za navedene aerodrome.
Javni prijevoz u Londonu na prvu može biti kaotičan, milijun linija, boja i pravila. Ali iskreno, jednom kad skužiš Oyster/contactless sistem i navikneš se na Tube mapu, sve ide glatko.
London je grad u kojem ti auto realno ne treba, a s dobrom karticom i malo Google Mapsa doći ćeš od točke A do točke B brže nego što misliš.
Moj savjet? Ne razbijaj glavu kupovanjem papira i jednokratnih karata samo uzmi Oyster ili koristi svoju contactless karticu, ubaci malo hodanja i bus vožnji i osjetit ćeš London onako kako ga doživljavaju lokalci.
Naša putovanja nisu sponzorirana bajkama.
Kad smo odlučili da želimo obići cijeli svijet, postalo nam je jasno da nam naši standardni poslovi to ne mogu omogućiti. Okrenuli smo se freelancingu- i the rest is history. Ako i tebe zanima takav način života, možda imam nešto za tebe. 😊