Prije putovanja u Pariz imala sam popis mjesta na kojima želim jesti gotovo jednako dug kao popis atrakcija. Louvre, Eiffelov toranj i Montmartre bili su važni, ali paralelno se odvijalo i sasvim ozbiljno istraživanje o tome gdje pojesti kolač, koje macarone probati i koliko je razumno platiti toplu čokoladu. Odgovor na posljednje pitanje, pokazalo se, prilično ovisi o tome sjedite li u jednom od najpoznatijih pariških kafića.

Ovo zato nije konačna lista najboljih restorana u Parizu, niti popis sastavljen od mjesta koja sam spremila s društvenih mreža, ali ih nikada nisam posjetila. Ovo je osam mjesta koja smo osobno isprobale: tri restorana, tri slatke stanice i dvije poznate tople čokolade. Nisu sva opravdala cijenu i red, pa ću iskreno napisati gdje bih se vratila, što je vrijedilo probati jednom i pred kojim bih redom drugi put samo nastavila hodati.

Ovaj članak sadrži preporučene linkove. Ako preko njih rezervirate turu ili uslugu, ja mogu dobiti malu proviziju, dok cijena za vas ostaje ista. Hvala vam što tako podržavate moj rad i besplatan sadržaj na blogu.

Restorani u Parizu koje smo isprobale

Pariz ima toliko restorana da tri ručka nisu dovoljna ni za ozbiljan početak konačne liste. Tijekom nekoliko dana kombinirale smo poznata imena s mjestima koja su nam se uklapala u razgledavanje. Ovo su, dakle, naša iskustva s tri konkretna restorana.

Pariz je, između ostalog, bio prilika da probam stvari prema kojima inače ne bih tako odlučno pružila vilicu. Nisu svi gastronomski trenuci završili na listi favorita, ali sam barem dobila dobre fotografije.

Les Téléphones

Les Téléphones bio je naš odgovor na pitanje gdje jesti nakon obilaska Eiffela, a da ne sjednemo u prvi restoran neposredno uz glavnu atrakciju. Prema savjetu vodiča otišle smo do Rue Cler, ulice u kojoj se nalazi više restorana, i ondje ručale. Hrana nam je bila ukusna, a lokacija praktična jer nismo morale potpuno mijenjati plan dana samo zbog obroka.

Ovo je mjesto koje bih preporučila ako ste u tom dijelu grada i želite normalno sjesti nakon razgledavanja, ali ne bih zbog njega prelazila cijeli Pariz. Upravo mi je to jedna od korisnijih lekcija za restorane u Parizu: ne mora svaki obrok biti gastronomska fantazija. Ponekad vam treba provjereno mjesto koje se prirodno uklapa u rutu, a Les Téléphones je bio upravo to.

Bih li se vratila? Da, ako sam ponovno u blizini Rue Cler i Eiffela. Preporučila bih ga onima koji žele ugodan ručak u tom dijelu grada, bez biranja restorana prema tome koji ima najbliži pogled na toranj.

Le Procope

Le Procope je bio potpuno drukčiji tip ručka. Nalazi se u Saint-Germain-des-Présu, a mi smo uzele dnevni meni s predjelom i glavnim jelom za 25 EUR. Za poznati pariški restoran to mi je bio vrlo pristojan način da dobijemo i dobar obrok i atmosferu, bez potpunog uništavanja budžeta.

Dnevni meni je općenito jedna od prvih stvari koje bih provjerila ako želite jesti u poznatim restoranima u Parizu, ali pazite na budžet. Ručak često ima više smisla od večere, osobito kada većinu dana ionako provodite u hodanju i razgledavanju. Ne trebate odustati od poznatog mjesta samo zato što pretpostavljate da će sve na jelovniku biti nedostupno, ali vrijedi unaprijed pogledati postoji li povoljnija opcija u vrijeme ručka.

Nama je u Le Procopeu bilo izvrsno, a ovdje cijenu nije opravdala samo jedna stvar. Dobila sam kombinaciju hrane, lokacije i osjećaja da ručamo na mjestu koje je ipak malo posebnije od usputne stanice. Od tri restorana u ovom članku, Le Procope mi je dao najbolji omjer ukupnog iskustva i cijene.

Le Relais de l’Entrecôte: mjesto koje me nije oduševilo

Le Relais de l’Entrecôte bio je onaj obrok za koji sam očekivala da će opravdati svu popularnost, red i priču. Koncept je vrlo jednostavan: salata, steak i pomfrit. Salata bi trebala imati orahe, ali u našoj porciji izgledalo je kao da se pokoji tužni orah slučajno izgubio na putu do nekog drugog stola.

Steak mi nije bio loš, ali nije bio ni dovoljno dobar da bih ga se kasnije posebno sjećala. Pomfrit mi je bio grozan, imao je okus masnog čipsa, a to je upravo ona vrsta pomfrita koju ne volim. Sve je koštalo 28 EUR bez pića, nakon otprilike sat vremena čekanja u redu.

Nekome će ovaj koncept biti zabavan i možda će iz restorana izaći potpuno oduševljen. Moj je dojam ipak da iskustvo nije opravdalo čekanje, cijenu ni očekivanja. Red pred vratima i velik broj videa na društvenim mrežama nisu dokaz da će se mjesto svidjeti baš vama, samo su dokaz da je popularno.

Bih li ponovno čekala? Ne. Da nema reda i da sam baš u blizini, možda bih mu dala još jednu priliku, ali sat vremena svojeg pariškog dana radije bih potrošila na šetnju i kolač. Iskrena negativna preporuka ponekad uštedi više vremena i novca od deset pozitivnih, pa je Le Relais moj vrlo jasan odgovor na pitanje što bih drugi put preskočila.

Slastice i macarons u Parizu

Slatki dio putovanja shvatila sam barem jednako ozbiljno kao restorane. Macaronsi u Parizu nalaze se na gotovo svakom popisu želja, ali lijepa kutija, poznato ime i visoka cijena ne znače automatski da ćete dobiti okus koji vam je najbolji. Srećom, moj favorit među slasticama bio je ujedno i najpovoljniji.

Nakon nekoliko skupljih poznatih adresa bilo mi je još jasnije da cijena i osobni favorit uopće ne moraju ići zajedno. Najbolji primjerak čekao nas je vrlo blizu hotela.

Aux Merveilleux de Fred: mjesto na koje sam se vraćala

Ako iz ovog članka zapamtite samo jednu slasticu, neka to bude Aux Merveilleux de Fred. Iskreno, ni danas ne znam kako bih taj kolač dovoljno dobro opisala, osim da je bio toliko dobar da sam ga jela svaki dan. Jedan komad koštao je 2,20 EUR, što je za Pariz odlična cijena.

Slastičarna nam je bila blizu hotela, što je bilo vrlo loše za samokontrolu, ali izvrsno za temeljitost ovog gastronomskog istraživanja. Ovo mjesto najbolje pokazuje da dobra slastica u Parizu ne mora koštati deset ili petnaest eura niti stići uz pozlaćenu stolicu i račun od kojeg nakratko zaboravite uživati.

Ovdje sam dobila najbolji omjer cijene i čistog zadovoljstva. Vratila bih se bez razmišljanja, a preporučila bih ga svima koji traže gdje jesti u Parizu povoljno i pritom žele nešto slatko što nije samo još jedan macaron. 

Ladurée: prvi susret s poznatim pariškim macaronima

Ladurée je jedno od onih imena za koje znate i prije nego što počnete planirati putovanje. Ja sam macarone probala u poslovnici na Champs-Élyséesu, pa uz prvi zalogaj nije došao samo okus nego i cijela hrpa očekivanja. Bili su dobri, ali ne bih zbog njih prelazila pola grada.

Kod Laduréea se dijelom plaćaju ime, pakiranje i cijela pariška priča oko kupnje, što ne mora biti loše ako upravo to želite doživjeti. Unutrašnjost je prekrasna i razumijem sve cure koje žele napraviti dobru fotografiju, samo bih dolazak spojila sa šetnjom avenijom umjesto da cijeli plan podredim macaronima. Meni su bili fini, ali u izravnoj usporedbi ipak nisu odnijeli pobjedu.

Pierre Hermé: macarons koji su mi ipak bili malo bolji

Macarons u Pierre Herméu bili su mi mrvicu bolji od onih u Laduréeu. Naglašavam „meni” i „mrvicu”, jer ovo nije objektivna presuda francuskog vrhovnog suda za slastice. Okusi su osobna stvar, a dio zabave upravo je u tome da probate oba mjesta i donesete vlastiti zaključak.

Da ponovno kupujem samo na jednom mjestu, odabrala bih Pierre Hermé. Ladurée bih preporučila onome tko želi poznatu kutiju i klasično pariško iskustvo, a Pierre Hermé onome kome je važnije samo kušanje i usporedba okusa. Najpametnija varijanta za prvi dolazak ipak je kupiti po nekoliko komada na oba mjesta, idealno dijeliti s nekim i tako provesti vrlo ozbiljan test.

Gdje popiti toplu čokoladu u Parizu?

Tijekom putovanja probala sam dvije vjerojatno najpoznatije tople čokolade u Parizu. Iskustva su bila potpuno različita: u Café de Floreu sjela sam i platila cijelu priču oko poznatog kafića, dok smo u Angelini zbog reda uzele čokoladu za van i napravile vlastitu pauzu blizu Louvrea.

Café de Flore: čokolada od 11,50 EUR

Café de Flore je pariška institucija u kojoj kava kreće od cijene zbog koje na trenutak preispitate sve svoje financijske odluke. Ja sam naručila toplu čokoladu za 11,50 EUR. Porcija je realno bila dovoljna za dvije ili tri osobe, samo što sam bila sama pa sam je bez većih problema popila sama i, nažalost, sama platila.

Ovdje ne plaćate samo čokoladu. Plaćate sjedenje u jednom od najpoznatijih kafića, lokaciju, atmosferu i pravo da kasnije kažete da ste bili. Ako vas to veseli, iskustvo ima smisla barem jednom. Ako samo želite nešto toplo i slatko, 11,50 EUR teško je opravdati isključivo sadržajem šalice, koliko god ona bila obilna.

Bih li ponovila? Vjerojatno ne. Drago mi je da sam probala, ali Café de Flore za mene spada u kategoriju „jednom i dovoljno”. Preporučila bih ga onima kojima je poznati pariški kafić dio doživljaja, dok će putnicima koji paze na budžet ta cijena sasvim razumljivo biti pretjerana.

Angelina: topla čokolada za van i pauza kod Louvrea

U Angelini su nas dočekali veliki redovi, pa smo toplu čokoladu uzele za van. Prema fotografiji tadašnjeg cjenika koštala je 6 EUR, a popile smo je u obližnjem vrtu kod Louvrea. Umjesto čekanja za stol dobile smo čokoladu i pauzu na otvorenom, što mi je na kraju bilo draže od planirane verzije.

Ponekad se najbolje pariške pauze dogode upravo tako, bez rezervacije i bez savršeno složene fotografije stola. U usporedbi s Café de Floreom, Angelina za van bila je povoljnija i jednostavnija, dok je Café de Flore imao prednost pravog sjedenja i poznate atmosfere. Ja bih ponovno odabrala Angelinu za van, osobito ako je lijepo vrijeme i ne želim dio dana potrošiti u redu.

To ne znači da je jedna čokolada univerzalno bolja. Ako želite sjesti i doživjeti poznati kafić, Café de Flore ima smisla. Ako želite praktičnu slatku pauzu usred razgledavanja Louvrea i Tuileriesa, Angelina za van meni je bolja kombinacija cijene, vremena i atmosfere koju si sami napravite.

Za mene je upravo ta improvizirana verzija bila najbolji dio cijelog iskustva s Angelinom: uzmete ono zbog čega ste došli, preskočite nepotrebno čekanje i nastavite uživati u danu.

Što se od ovih osam mjesta stvarno isplatilo?

Kada bih se sutra vratila u Pariz, prvo bih otišla u Aux Merveilleux de Fred. To je bila najbolja povoljna slastica i mjesto na koje sam se stalno vraćala. Za pravi ručak ponovno bih odabrala Le Procope, jer je dnevni meni od 25 EUR donio najbolji omjer hrane, lokacije i cjelokupnog iskustva.

Između dva poznata imena za macarone, meni je Pierre Hermé bio malo bolji od Laduréea. Od dvije tople čokolade ponovno bih uzela Angelinu za van, dok mi je Café de Flore bilo lijepo iskustvo koje ne moram nužno ponavljati. Le Relais de l’Entrecôte jedino je mjesto koje mi nije opravdalo ni čekanje ni cijenu.

Ako imate samo dva ili tri dana u Parizu, ne bih pokušavala ugurati svih osam mjesta. Odabrala bih Le Procope za ručak, Aux Merveilleux de Fred za povoljnu slasticu, nekoliko macarona iz Pierre Herméa i Angelinu za van ako ste taj dan kod Louvrea. Les Téléphones ima smisla kada obilazite Eiffelov toranj, dok bih Ladurée ostavila onima kojima je baš to ime na popisu želja.

Koliko košta hrana u Parizu?

Cijene hrane u Parizu mogu se jako razlikovati, a ovih osam mjesta to dobro pokazuje. Na jednom kraju imate kolač za 2,20 EUR, a na drugom toplu čokoladu za 11,50 EUR ili obrok od 28 EUR bez pića. Kod poznatih mjesta često plaćate i ime, lokaciju te atmosferu, pa prije ulaska odlučite je li vam važan upravo taj doživljaj ili samo želite dobro jesti.

Za povoljniji ručak provjerite dnevni meni i razmislite o ručku umjesto večere. Restorane kombinirajte s boulangeriejima, pekarama, slastičarnicama i jednostavnim obrocima koje možete pojesti u parku. Nije potrebno da svaki obrok bude u restoranu, a jedan skuplji ručak puno se lakše uklopi u budžet ako ostatak dana ne pokušavate osvojiti sve poznate pariške jelovnike.

Bonus povoljna opcija: Kozy

Dok smo obilazile Marais, svratile smo u Kozy, kombinaciju pekare i opuštenog restorana u kojoj možete uzeti gotov quiche, salatu, kolač ili nešto drugo za brzi ručak. Ja sam za otprilike 10 EUR dobila piće i ogroman quiche. Nije to bio obrok zbog kojeg bih pisala ljubavno pismo Parizu, ali bio je sasvim pristojan, zasitan i praktičan.

Kozy zato ne ubrajam među osam glavnih mjesta iz naslova, nego kao koristan bonus za dane kada ne želite ponovno sjediti u punom restoranu. Za desetak eura dobile smo konkretan obrok, što je upravo ona vrsta povoljnije stanice koju vrijedi kombinirati sa skupljim pariškim adresama.

Prije posjeta poznatim kafićima provjerite aktualne cijene, a red pred vratima nemojte automatski tumačiti kao jamstvo kvalitete. Ostavite dio budžeta za stvari koje želite probati iz čiste znatiželje, jer i to je dio putovanja, ali nemojte trošiti samo zato što je mjesto popularno na društvenim mrežama. Moj račun iz Le Relaisa vrlo rado potvrđuje taj savjet.

Želite probati više pariške hrane u jednom danu?

Mi smo Pariz istraživale samostalno, što u mom slučaju obično znači dvadeset otvorenih tabova, spremljene lokacije na Google Mapsu i ozbiljno računanje koliko kolača realno mogu pojesti u jedan dan. Ako se vama ne da raditi takvu domaću zadaću prije svakog obroka, organizirana food tura jednostavniji je način da u nekoliko sati upoznate više okusa i jedan cijeli kvart.

Aktualna Marais food & wine tura traje oko tri sata i uključuje više od 10 kušanja, ručak u klasičnom bistrou te dvije manje čaše vina. Ruta prolazi kroz Marais, njegovu staru židovsku četvrt i natkrivenu tržnicu, a lokalni vodič daje kontekst o hrani, proizvodima i navikama koje biste samostalno lako previdjeli.

Tura je posebno zanimljiva za prvi posjet, kada želite spojiti šetnju kvartom s konkretnim obrokom i ne želite sami organizirati niz različitih stanica. Odgovara parovima, prijateljima i solo putnicima kojima je draže kušati više manjih stvari nego cijeli dan planirati oko jednog restorana. Detalje, aktualne cijene i dostupne termine provjerite ovdje.

Za kraj…

Osam mjesta nije dovoljno za konačni gastronomski sud o Parizu, ali je sasvim dovoljno da znam gdje bih se vratila, što bih ponovno naručila i pred kojim bih redom sljedeći put samo nastavila hodati. Ako vas zanima gdje jesti u Parizu, moj najkraći odgovor bio bi: ručak u Le Procopeu, slastica u Aux Merveilleux de Fred i barem jedna usporedba macarona, čisto u istraživačke svrhe.

Ako imate svoje preporuke za restorane, pekare i slastičarnice koje trebam posjetiti sljedeći put, pošaljite ih. Za novi odlazak očito mi treba još duži popis, više vremena i, prema svemu sudeći, elastične hlače. Ako tek slažete cijelo putovanje, u mom vodiču za Pariz pronaći ćete rute, cijene i praktične savjete.